Zašto još jedan putopisni blog na e-cesti?

nacestiopet_route66_blog

Kažu da svaka budala ima svoje veselje, razlog zbog kojih adrenalin poraste, srce zakuca brže, a na licu se pojavi osmjeh od uha do uha. U mom slučaju ta veselja su redom putovanja, sport, fotografija i glazba iz čega proizlazi da je najveće moguće veselje odlazak na putovanje koje uključuje neku utakmicu i koncert, upoznavanje nekog novog mjesta, novih ljudi ili ako ništa drugo da mi guzica vidi puta (prerano sam počeo sa psovkama).

Putovanje kao bijeg od stvarnosti


Nedavno sam pročitao mišljenje medijski eksponirane osobe koja tvrdi da su putovanja bijeg od stvarnosti te da bi se umjesto planiranja velikog godišnjeg odmora tu energiju i novac trebali uložiti da nam tu gdje živimo bude bolje. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, no zaista smatram da (pod uvjetom da putovanja ne shvaćamo kao odlazak u shopping i razgledavanje top5 znamenitosti) upoznavanjem novih kultura, ljudi i običaja izgrađujemo sebe kao osobu, otvaramo si nove vidike i, na kraju dana zaključujemo dam nije tako loše tu gdje živimo (ili dobro, ovisno s kime se uspoređujemo).

Poznajem ljude koji su proputovali cijeli svijet uzduž i poprijeko da bi na kraju zaključili da im je u kod kuće najljepše, imam prijatelje koji su upravo putujući svijetom pronašli svoje idealno mjesto za život, rad, ljubav ili svo troje. U oba slučaja jedan od ključnih razloga pronalaska sreće u životu bila su upravo putovanja. Ne, ovo nije traženje opravdanja nego razloga zašto povremeno napuniti backpack i otići u nepoznato.

Definiranje ciljeva projekta


Umjesto novogodišnje odluke kao zadatak sam si dao da ovaj blog pokrenem u 2013., što je i razlog zašto ovaj post pišem 31.12.2013. Nacestiopet.com je mjesto na kojem namjeravam odvrtiti film unazad i prisjetiti se brojnih putovanja, ljudi, mjesta i iskustava prije nego padnu u zaborav i popratiti neka nova. U tome će mi pomoći ponajviše twitter koji sam do sada koristio kao skraćenu putopisnu platformu, foursquare, kao podsjetnik gdje sam bio, instagram i gomila fotografija koja leži neobrađena u RAW formatu na disku i nešto obrađenih na flickr, a nadam se da je nešto ostalo i u stalnoj memoriji.

U stvarnom životu se bavim online marketingom, nekada davno sam piskarao u raznim časopisima i e-publikacijama o PC igrama, filmovima, gadgetima, mobitelima. Ponosno priznajem da sam geek koji cijeni kvalitetan sadržaj, poznatiji kao content marketing . S time u vidu po PS-u bi pokretanje jednog ovakvog content projekta uključivalo izradu content strategije, analizu konkurencije, definiranje ciljanih skupina, keyword analizu i SEO strategiju, postavljanje ciljeva pa onda i realizaciju koja uključuje izradu content kalendara, optimizaciju, promociju isl. E pa sve to nisam niti namjeravam napraviti.

thailand_tuktuk_ivan

On the road again


Ne mogu se niti želim uspoređivati sa ozbiljnim putopiscima poput Tomislava Perka (koji piše izvrstan blog 1000 days of summer), veterana Hrvoja Šalkovića, ekipe sa putoholičara i brojnih drugih putopisaca koji pišući zarađuju za kruh i(li) moraju opravdati očekivanja čitatelja, pratitelja, sponzora (svaka čast svima). Ovo je nešto sasvim drugo, pisanje za gušt, da se ne zaboravi, a možda nekome ubije koju minutu i potakne na neko putovanje. Ukoliko se to dogodi biti ću zadovoljan (jedino ne znam kako to postaviti kao goal u Google Analyticsu). Ukoliko ne, ako nečega ne nedostaje na internetu to su putopisni blogovi.

Zašto nacestiopet ? Pjesma 'On the road again' Willie Nelsona je neka moja cestovna himna, ontheroadagain.com domena je bila zauzeta pa je ovo nešto najbliže što sam mogao pronaći. Odmah najavljujem i prvi putopisni serijal s Tajlanda, plan je do kraja siječnja izbaciti nešto, ali pošto nemam šefa koji mi visi nad vratom zbog rokova ne mogu obećati. Za svaki slučaj upišite se u newsletter da vam ne promakne. Nemojte zamjeriti call to action .

comments powered by Disqus