Kratak trekking, prvi rafting, dugi vratovi i zadnji slonovi

Long_neck_tribe

Kako u jednom danu iskusiti sve što se nudi od pustolovnih aktivnosti na sjeveru Tajlanda? Teško. Jedina opcija je instant izlet s od svega po malo, ničeg dovoljno. Pa krenimo!

Nakon upoznavanja sa Chiang Maijem u društvu prijatelja iz Nizozemske ostao nam je još jedan dan za izvangradske aktivnosti. Gotovo svaki guesthouse u gradu je ujedno i turistička agencija koja nudi aranžmane za jednodnevne ili višednevne izlete. Nude potpuno identične izlete, no naravno ne i po istoj cijeni. Kako bi uhvatili najbolju ponudu nije preporučljivo bukirati online već se osobno ukazati na nekoliko lokacija i raspitati se za opcije.

Dan prije planiranog izleta obišli smo ih nekoliko. U jednom guesthouseu nismo uspjeli dogovoriti izlet no zato smo pojeli tradicionalni tajlandski doručak i družili se sa simpatičnom kćerkicom vlasnice koja se igrala oko našeg stola.

Long_neck_tribe

Na kraju smo dogovorili izlet za 1000 THB po osobi. U cijenu je uključen transport džipom, ručak, posjet farmi leptira, posjet plemenu dugih vratova, jahanje slonova, kratak trekking i kupanje ispod vodopada, bamboo rafting i klasični tzv. white water rafting. Već u 18h smo u hostelu. Ovo je čak i za moje poimanje instant putovanja zvučalo kao previše no pošto nije bilo opcije za dulji ostanak u Chiang Maiju postigli smo dogovor sa našom agenticom uz osmjehe od uha do uha.

Nottingham Forrest vs. Derby County



Za sve ture zaduženo je nekoliko većih agencija koje u toku jutra kupe goste ispred guesthouse-a i hotela. Naša grupa sastojala se od Engleza, Španjolaca, Talijana i Australaca. Vrijeme do prve stanice prikratio sam diskutirajući s profesorom iz Nottinghama, fanatičnim navijačem dvostrukog prvaka Europe Notthingham Foresta i vlasnikom sezonske ulaznice. Najviše se veselio dvoboju s velikim rivalom Derby Countyjem u nadolazećoj sezoni, baš kao i sunarodnjak mu s kojim sam dijelio kombi na izletu u Kanchanaburiju. S obojicom sam dogovorio posjet derbiju, sada se još moram odlučiti na koju ću tribinu.

Prva stanica našeg izleta bila je farma leptira i orhideja u 50 km udaljenoj Mae Rim regiji. Šarene orhideje u staklenicima i visećim korijenjem opravdale su očekivanja što se pak ne može reći za farmu leptira. Vidio sam samo dva.

Karen pleme dugih vratova



Na pola sata udaljenosti od farme čekalo nas je selo plemena Karen, poznatije kao Karen Long Neck pleme. Već sama činjenica da se selo nalazi gotovo nadomak prometne ceste rasplinula je mit o nepristupačnom selu u brdima naseljeno ljudima koji nisu vidjeli bijelog čovjeka.

Long_neck_village

Pripadnici plemena poznatog po dugim vratovima omotanih bakrenim prstenjem zapravo su izbjeglice iz Burme koje tajlandske vlasti koriste kako bi zaradili koji baht od turizma. Iako vam to nitko službeno neće reći žene, djeca i muškarci koji žive u selu su svojevrsni zatočenici. Naime žele li primati pomoć države moraju nastaviti sa prakticiranjem bolnih običaja i statirati za turiste. Pomoći im se može kupnjom raznih suvenira koje sami proizvode.

Razlog zbog kojeg pripadnici plemena Karen nose bakrene prstene od malih nogu je legenda prema kojoj se vjerovalo da će selo napasti tigrovi. Jedini način da se zaštite od potencijalne prijetnje bio je, tako se barem netko sjetio, omotavanje vrata velikim bakrenim prstenjem. Zamislite da od 5. godine života pa sve do smrti morate nositi set od 15-20 bakrenih prstena teških više od 5 kilograma.

Long_neck_tribe

Žene u selu vrlo su pristupačne, nakit koji proizvode je zaista lijep, imaju i školu u kojoj uče engleski, stalno su nasmiješeni i dobre volje, neovisno o tome da li ste i koliko potrošili. S jedne strane bilo mi je drago da sam ih vidio uživo no nisam se mogao oteti dojmu da smo upravo posjetili ljudski ZOO. Ukoliko vam se ukaže prilika za posjet svakako kupite nešto od zaista lijepog nakita i tkanina i porazgovarajte s njima, pokažite zanimanje za njihovu kulturu i način života umjesto da ih samo koristite kao statiste prilikom fotografiranja.

Jahanje slonova



Azijski slon, mlađi brat afričkog slona nekada je bio jedna od dominantnijih životinjskih vrsta na području Tajlanda. Gubitak prirodnog staništa i krivolov drastično su smanjili broj ovih plemenitih životinja. Danas ih je na području Tajlanda manje od 1000. Nažalost, i dalje se eksploatiraju kao i tigrovi (iako nisam bio, posjet farmi, koje nude agencije, za potrebe fotografiranja i maženja drogiranih tigrova nešto je što zaista ne bih preporučio).

elephant_ride

Odlučite li se za jahanje slonova raspitajte se o uvjetima u kojima životinje žive te kako se brinu o njima. Mi smo posjetili jednu farmu koja ima potrebne „certifikate čovječnosti“ te pola sata jahali na slonovima kroz prašumu. S obzirom da bolja polovica i ja zajedno imamo tek nešto više od 130 kilograma pretpostavljam da slonu to nije bilo odveć naporno.

Nakon jahanja slonovima stigli smo do rijeke koju je, u stilu Indiana Jonesa, valjalo prijeći u omanjem kavezu za dvije osobe koji se nalazio obješen na čeličnu sajlu kojom su bile povezane dvije obale. Stvar je funkcionirala na način da čovjek gurne kavez u nadi da će ovaj završiti na drugoj obali prije nego stane.

elephant_ride

U četiri od pet slučajeva to se dogodilo sve dok profesor iz Notthinghama nije ostao visiti na sredini. Uz nešto muke nekako su dogurali na sigurno, točnije na ručak. Na meniju je bio Pad Thai serviran u lišću nekakve čudne biljke.

Jedan trekking za van



Nakon ručka uslijedio je trekking u džungli. Hodali smo oko sat vremena po relativno pristupačnom teritoriju (puno pristupačniji nego na slapovima u Kanchanaburiju) ne bi li došli do famoznog vodopada. Nakon posjeta Erawanu ovaj nas nije previše fascinirao. Imali smo pola sata za kupanje prije povratka nazad no umjesto umakanja sa hordom turista odlučili smo popiti piće na štandu, koji se nalazi usred prašume, i družiti se sa simpatičnim malim majmunom.

Treking

Jasno mi je da u sat vremena ne mogu očekivati pravi trekking kroz džunglu, susret sa divljim životinjama i veliku pustolovinu no ipak sam očekivao više od prvog azijskog trekkinga. Sljedeći puta odabirem trodnevni trekking s noćenjem u šumi.

Monkey

Prvi rafting i namjerni potop



Obzirom na niski vodostaj rijeke na kojoj smo trebali imati opuštajući bamboo rafting krenuli smo dalje na zadnju stanicu našeg izleta – rafting. Žena i ja do tada nismo bili na raftingu pa nam baš nije bilo svejedno što nismo previše razumjeli naše vodiče. Okačili smo premalu kacigu na glavu i spremili se za uskakanje u gumenjak kada se nebo otvorilo iznad nas. Bio je to savršen početak avanture u kojoj je nekolicina završila u vodi no ne zbog prevrtanja već zbog kormirala/kapetana domaćina.

Rafting

Naime dobili smo jasne upute da se u svakom trenutku moramo držati za uže omotano oko gumenjaka ne želimo li završiti u rijeci. U tom trenutku nismo znali da ćemo u rijeci završiti ne zbog ispadanja iz čamca već zato što će nas veseli kormilar gurnuti veslom u vodu uz salve smijeha svih prisutnih. Ja sam izbjegao to iskustvo što ne znači da sam ostao suh, naprotiv.

Nebo se naposljetku smilovalo, na kraju smo vidjeli sunce i dugu i sretno se iskrcali nakon sat vremena borbe za opstanak u plovilu. Cijelo vrijeme putovanja imali smo pratnju s ceste i daktari ekipu koja nas je fotografirala.

Voda je bila smeđa stoga je tuširanje u improviziranoj brvnari bilo neophodno. Nakon razmjene dojmova i odbijanja kupnje (pre)skupih fotografija vozač nas je oko 18h razvezao po Chiang Maiju. Idealno bi bilo da smo sve navedeno prošli u 3 umjesto u jednom danu no obzirom da to nije bila opcija morali smo se zadovoljiti ovim instant izletom. Sljedeća postaja – sunce i more Krabija i Ko Phi Phi otoka na sjeveru.

Driving

Kanchanaburi, Sukhotai, Chiang Mai foto galerija

Sljedeći nastavak Tajland putopisa
Tajland putopis br.7 - Tajlandske palačinke uz engleski nogomet, Railay beach i long tail brodovi

Prethodni nastavak Tajland putopisa
Tajland putopis br.5 - Kišna sezona u Chiang Maiju

comments powered by Disqus