Kišna sezona u Chiang Maiju

Chiang_Mai_Panorama

Odgovor na pitanje zašto ne putovati na Tajland usred kišne sezone dobili smo kad smo se najmanje nadali, no to nije pokvarilo istraživanje najvećeg grada na sjeveru u dobrom društvu.

Ruža sjevera



Putopis Tajlandom ne bi bio potpun bez posjete Ruži sjevera, u doslovnom prijevodu Novi grad (zbog toga što je 1296. preuzeo krunu od sjevernijeg Chiang Raija i postao glavni grad Lanna kraljevstva). Kao i za novo kraljevstvo ovaj grad se pokazao kao idealno mjesto za novi početak brojnim stanovnicima Bangkoka koji su pobjegli na sjever privučeni balansom gradskog života, prirode i kulture. Sa svojih 170 000 stanovnika, očuvanim hramovima i starim gradom, nešto betonskih rugoba i brojnim fakultetima ovaj grad nudi zaista najbolje od Tajlanda (izuzmemo li obalu, naravno, no vode ne definitivno ne nedostaje u što ćete se uvjeriti uskoro).

Sve do 1920. postojala su samo dva načina dolaska do grada – ili rijekom Ping ili na slonovima kroz prašumu. Mi smo se, nakon putovanja u prošlost u Sukhothaiju, odlučili za autobus u društvu naših novih prijatelja iz Nizozemske. Na autobusnom kolodvoru dočekali su nas tuk-tukovci i taksisti koji redom imaju dogovore o proviziji s iznajmljivačima soba no nismo se dali smesti. Zahvaljujući jeftinom mobilnom internetu pogledali smo što nudi Foursquare i Tripadvisor te se taksijem uputili na odabranu destinaciju, hipsterski hostel sa pogledom na rijeku Ping. Naravno, bio je pun baš kao i sljedeći koji smo zapikirali. Na kraju smo sjeli u pekaru i ušli u prvi bezlični hotel čiji znak smo vidjeli preko puta ulice – Smith Residence - oaza luksuza za male pare, barem je tako pisalo.

Chiang_Mai_bridge

Nakon nekoliko dana spavanja u raznim rupama i prijevoznim sredstvima odlučili smo si priuštiti taj luksuz s 2 zvjezdice, bazen na krovu uključen. Kasnije se ispostavilo da je bazen malo veća kada, a sobe sve samo ne luksuzne no nismo se žalili.

Delicije i štakori



Osnovna prednost Chiang Maija u odnosu na Bangkok bila je vidljiva na prvom koraku, ovdje se svuda može doći pješice ili u najgorem slučaju biciklom. Razgledavanju starog grada pretpostavili smo zadovoljavanje osnovnih potreba. Izbor je, širokoj ponudi na brojnim štandovima usprkos, pao na Huen Phen, tradicionalni Tajlandski restoran, više antikvarijat u koji su nabacali stolove.

Bilo nas je petero pa smo naručili deset različitih jela što se pokazalo kao dobar izbor. Teško mi je ovdje nabrojati što smo sve jeli (meni je bio na tajlandskom) no gotovo sve je bilo izuzetno ukusno. Bila je to prilika da saznamo nešto više o Danielu i Annamiek, simpatičnom paru koji se upoznao preko AISECa i sad troše svaki slobodan trenutak za putovanje, dok još mogu. Priznajem, bio sam ljubomoran.

Chiang_Mai_Huen_Phen_restaurant

Baš kad smo se spremali naručiti desert kraj nas je protrčao štakor, starosjedilac Chiang Maija. Stranca u ovoj zemlji nije teško uočiti, no dodatna selekcija je vrištanje u prisustvu ovih sveprisutnih glodavaca. Pripisali smo ovo još jednom autentičnom iskustvu.

Tragovima bijelog slona



Sljedeći dan iskoristili smo za posjet Wat Phra That Doi Sukhothepu, najsvetijem budističkom hramu na sjeveru i najboljem vidikovcu koji možete posjetiti. Legenda kaže da se sveti relikt, za koji se vjeruje da je kost samog Bude, pojavio u rukama kralja krajem 14. st. Kako bi pronašao prikladno mjesto za hram postavio je relikt na bijelog slona sa idejom da sagradi hram na mjestu na kojem slon umre. Bilo je to 13 km od grada na obližnjoj planini.

Chiang_Mai_Wat_Phra_that_Doi_Sukhothep1

Put od centra grada do hrama koji se nalazi na planini neodoljivo podsjeća na relaciju Zagreb - Sljeme. Na vrhu postoji i mala žičara kao alternativa za 306 stepenica koje vode do ulaza. Velikom broju turista usprkos riječ je o zaista prelijepom mjestu koja vas, neovisno o vjeri koju prakticirate, ispunjava mirom i spokojem.

Chiang_Mai_Wat_Phra_that_Doi_Sukhothep2

Potop na ulici



Backpack omogućava lakše kretanje na putovanjima na kojima je čovjek stalno u pokretu, no to podrazumijeva strogu selekciju i nošenje zaista najosnovnijih potrepština. Uz tešku artiljeriju u vidu DSLR foto aparata i nekoliko objektiva svaki gram je važan. Odjeću smo nosili za samo nekoliko dana pa je trebalo pronaći praonicu rublja kojih na Tajlandu ne nedostaje. Odjeću smo ostavili ujutro planirajući je pokupiti po povratku s izleta. Izuzev manje kiše u Bangkoku do tada se nismo susreli sa blagodatima kišne sezone, sve do tog trenutka. Netom što smo ušli u neuglednu praonicu u ulici Prapokkloa i preuzeli rublje u vrećicama shvatili smo da nećemo tako skoro izaći. Nebo je počelo plakati. U nešto više od 15 minuta ulica je bila pod vodom.

Kasnije smo saznali da taj dio grada ima problema s drenažom no to nije umanjilo našu iznenađenost. Kako je voda rasla došla je i do naše praonice koja se nalazila dobrih 50 cm iznad razine ceste. Uvijek nasmijane djelatnice počele su sa izgradnjom mini brane na ulazu u radnju. To je funkcioniralo sve do trenutka kada bi auto prošao i proizveo valove koji su nosili vodu unutra.

Vrećice i štakori



Kiša je nakon pola sata prestala, no voda se nije povlačila. Pošto taksiji naravno nisu mogli proći jedina opcija bila je skidanje sandala, navlačenje vrećica na noge i marš do stotinjak metara udaljenog ruba starog grada. Ne postoji slikovni dokaz no zamislite scenu nas dvoje kako se kroz noć bosi polako vučemo kroz prljavu vodu do koljena sa ruksacima i vrećicama s opranom odjećom i foto opremom. Informaciju o velikom broju štakora koji ordiniraju gradom i vjerojatno plivaju s nama nastojali smo potisnuti.

Chiang_Mai_flood

Zaključili smo da šetnja nema previše smisla i posustali već u prvom restoranu Olly's koji je uz tajlandske specijalitete nudio stol s pogledom na poplavljenu ulicu. Od gazde Britanca saznali smo da je upravo ta ulica najproblematičnija po pitanju drenaže. Nakon dezinfekcije nogu svim dostupnim sredstvima konstatirali smo da, ako je ovo jedini incident uzrokovan posjetom Tajlandu usred kišne sezone, vrijedilo ga je doživjeti.

Neizbježni noćni plac



Tu večer u gradu je na programu bio Tajlandski boks. Riječ je o njihovom nacionalnom sportu koji je navodno popularniji od engleskog nogometa. U to se nismo imali prilike uvjeriti uživo no promocija meča zauzela je značajan medijski prostor. Mi smo se odlučili provesti ju na Thanon Chang Khladnu, još jednom Night Bazaaru na kojem naravno prodaju sve što možete zamisliti. Bila je to idealna prilika za kupnju suvenira i neizbježno cjenkanje. Ispostavilo se da smo se razmazili cjenkanjem u Bangkoku, ovi su bili tvrđi pregovarači tako da smo odustali nakon što smo spustili cijenu papuča za plažu za 50%.

Chiang_Mai_flood

Večer smo završili u Lemongrass restoranu, naravno na preporuku Foursquarea. Na meniju su bili žuti curry, extra ljut i pileći ražnjići s umakom od kikirikija (satay). Toplo preporučam jedno i drugo uz napomenu da je curry potrebno isprati sa Singhom ili Changom. Na putu u hotel prošli smo njihov svjetleći most (ovdje žaruljice još stoje) i spakirali ruksake za sutrašnji trekking, rafting, jahanje slonova i još koješta.

Chiang_Mai_bridge

Kanchanaburi, Sukhotai, Chiang Mai foto galerija

Sljedeći nastavak Tajland putopisa
Tajland putopis br.6 - Kratak trekking, prvi rafting, dugi vratovi i zadnji slonovi

Prethodni nastavak Tajland putopisa
Tajland putopis br.4 - Izgubljeni u prijevodu na putu u Sukhothai

comments powered by Disqus